Valjevski šetač
Ljiljana Ljiljak
|
|
Veze
Posle osam uveče, odlaska lokalnim prevozom iz naše periferije, Osečine, Mionice, Uba ili Ljiga - nema. Jednostavno, morate imati kola da bi veče proveli u Valjevu, u bioskopu, na pozorišnoj predstavi, dobroj i provokativnoj tribini, na nekom koncertu, sa društvom u ambijentu koji nemate u svom komšiluku malih uspavanih provincija. Čak i kada, kao Mionica, nudi događaje koji odjeknu i u metropoli.
Ostaju mladima i znatiželjnima ekrani televizijske uprošćenosti, usmerene istine i, naravno, destruktivnost zapuštenih kafana u kojima se očaj provincijske čamotinje kao bolest uvlači u dušu. Odlaze mladi i ništa ih ne zadržava, jer je i doći do Valjeva iz tih naših provincija kao putovati preko sveta.